IŠIJAS - najduži bol.

IŠIJAS - najduži bol.

Išijas je bolest najdužeg živca u organizmu. Uzrok išijasa je pomeranje pršljenova kičme, usled čega dolazi do pritiska na ovaj živac. Bol se prostire čitavom dužinom živca, koji ide iz donjeg dela kičme, preko kuka, zadnjom stranom butine i potkolenice, sve do stopala. Uzroka je mnogo, bolesnika još više.

Za išijas je posebno efikasan akupunkturni metod - moksibustija.

To je stimulacija akupunkturnih tačaka povišenom temperaturom, koja nastaje upotrebom tzv. "moksa vune", a pravi se od lišća lekovite trave, koja podseća na pelen.

Ona zagreva i uklanja smetnje u meridijanima, otklanjajući hladnoću i vlagu. Upravo ta dodatna, specifična toplota i nova energija koja se stvara daju odlične rezultate u lečenju išijasa.

MOKSIBUSTIJA

Moksibustija je stimulacija akupunkturnih tačaka povišenom temperaturom, koja nastaje upotrebom tzv. moksa vune, a pravi se od lišća mokse, artemisija vulgaris (crni pelen), koja se priprema u fini prah. Ona ima osobinu da zagreva i da uklanja smetnje u meridijanima eleminišući hladnoću i vlagu.

Moksibustija se najčešće primenjuje kod dece, staraca, asteničnih i rekovalescentnih osoba.

Direktna moksibustija podrazumeva stavljanje kupe od moksa vune direktno na kožu iznad akupunkturne tačke. Kupa se zatim upali i užari. Direktna moksibustija se može primeniti takođe u dva oblika : moksibustija sa ožiljkom i moksibustija bez ožiljka.

Indirektna moksibustija podrazumeva indirektno delovanje moksa trave tako što se između kože i mokse stavlja parče džumbira ili nekog sličnog ploda i na njemu se izbuše rupice, a zatim postavi na kožu iznad željene tačke. To se ponavlja dok koža ne postane hiperemična. U svakoj seansi se upotrebi 3 do 5 kupa. Ovakav način se koristi kod : tuberkuloze limfnih žlezda i TBC pluća. Za istu svrhu može da se koriste i šipke ili fišeci od mokse u vidu cigare, koji se upale na jednom kraju i drže na odstojanju od oko 15mm. Indirektno zagrevanje moksom traje oko 15 minuta.


Bolovi u leđima mogu biti lakša tegoba koja traje samo nekoliko dana ili ozbiljan i dugoročan problem. Bol može biti izazvana svakom slabošću leđa ili povredom. Oštećenja mogu izazvati nošenje teških predmeta, neoprezna fizička aktivnost, nespretno savijanje ili okretanje itd.

Loše držanje, nedovoljna aktivnost, dugo sedenje u istom položaju, trudnoća i gojaznost povećavaju verovatnoću pojave bolova i pogoršavaju već postojeće. Još jedan važan uzrok je stres. Retko bolovi mogu biti rezultat npr. infekcije mokraćnih puteva.

IŠIJAS - oštar i jak bol u zadnjici koji se spušta niz zadnju stranu butine.

Najvažniji način sprečavanja bolova je održavanje snage i elastičnosti vežbanjem.
Jaki trbušni mišići su presudni za održavanje zdravlja leđa i njihovu zaštitu od povreda. Ako ste skloni bolovima i povredama leđa redovno vežbajte trbušne mišiće.

Izbegavati preterane, nagle i nespretne pokrete koji mogu da izazovu stres i umor.

Nikada ne nositi teret u jednoj ruci ili na jednom ramenu već ga podeliti u dve torbe i nositi obema rukama ili nositi ranac na leđima.
Kada dižete težak teret približite mu se što više možete, savijte kolena i onda ga dižite ispravljajući kolena dok leđa držite što ravnije.
Ne izvijajte leđa dok držite nešto teško već okrenite celo telo pomoću stopala
sedite uspravnim leđima s čvrsto poduprtim krstima. Kad vozite spustite sedište kako bi ste povećali ugao između butine i trupa.
Nosite udobnu obuću s čvrstim đonovima koje vas neće prisiljavati da hodate pogrešno. Prilagođena cipela u skladu sa savetom ortopeda ili pedikira može smanjitri opterećenost leđa.

Ako dugo radite za kompjuterom obavezno sedite u pravilnom položaju: neka vam kolena budu savijena po pravim uglom, a krsta poduprta pravilno podešenim naslonom stolice. Ako stopala ne možete držati na podu poslužite se osloncem za stopala.

Nikada se ne saginjite kada radite poslove kao npr.plevljenje korova već kleknite.
Neka madrac na kom spavate bude dovoljno čvrst ali ne i previše tvrd tako da vam podržava leđa.

Ako je stres jedan od uzroka pokušajte smanjiti izvor stresa i koristite bolje tehnike kontrole stresa

Hidroterapija poboljšava cirkulaciju i pomaže izlečenje. da bi ste ublažili bol od išijasa ili istegnutih mišića uzmite peškir umočen u toplu vodu i zatim ga iscedite. Držite vreo peškir 2 min. na bolno mesto a onda ga zamenite na 1 min. peškirom potepljnim u hladnu vodu. Primenjujte ih naizmenično 15 min. Kod bolova izazvanih upalom koristite samo hladne obolge.

Lekovite biljke mogu ublažiti bol i ukočenost i podstaknuti cirkulaciju - kod išijasa trljajte kožu uljem od kantariona

Dugo ležanje se više ne preporučuje kod bola u leđima. Radije ustanite što pre možete i krećite se a posle saveta sa lekarom vežbajte po nekoliko minuta.

Blaga masaža mišića s obe srane kičme često može da ublaži bolove.
Masaža zadnjice kod išijasa: lezite potrbuške neka onaj ko vas masira klekne kraj vašeg boka sagne se i masira suprotnu stranu zadnjice sporim kružnim pokretima cele ruke. Ponoviti sa suprotne strane.

Ako se bol ne ublaži posle nekoliko dana ili pogorša, ako je bol nagao i jak, ako izgubite osećaj ili snagu u nekom od udova zatražite lekarsku pomoć.

Čuvajte leđa - imate samo jedna !

U razvijenim zemljama, 50 do 80 % stanovništva iskusilo je bol u leđima. Prvi bolovi mogu se javiti već oko 30. godine. Rezultat je nezdravog stila života, s premalo kretanja, a previše sjedenja na poslu, u slobodno vreme, uz kompjuter, u automobilu...

Kralježnica je koštani stup dug oko 75 cm u muškaraca i 65 cm u žena. Sastoji se od 33 kralješka koji su međusobno u vratnom, grudnom i slabinskom dijelu povezani međukralježničnim kolutima (disci intervertebrales), a u krstačnom i trtičnom dijelu su srasli i čine istoimene kosti. Podržava ju oko 140 mišića koji upravljaju njezinim pokretima – od mišića vrata, leđa i prsnog koša, do mišića trbuha i dna zdjelice. Od 33 kralješka, 24 ih je povezano međukralježničnim kolutima koji elastično raspodjeljuju opterećenja. U svakom kolutu nalazi se vanjski vezivni prsten, a u sredini mekana jezgra, koja poput opruge ublažava potrese pri prijenosu sila. Ta jezgra je poput hladetinaste mase koja kod mladih ljudi sadrži i do 88 % vode.

Promjene u mekoj jezgri započinju već u pubertetu, a s godinama se sadržaj tekućine smanjuje čak na 70 %. No unatoč promjenama međukralješničnim diskusima, njihovo se opterećenje s godinama ne smanjuje.

Akutna križobolja

Nastaje naglo, najčešće nakon "krivog" pokreta ili podizanja tereta, pri čemu se osjeća bol u donjem dijelu leđa. Bol može biti tako jaka da bolesnik ostane trenutačno ukočen u određenom položaju. Ako je pritisnut i živac koji na tom mjestu izlazi iz kralježnice, bol "sijeva" duž noge, nekada sve do stopala. Takvo stanje nazivamo lumboishijalgija ili "išijas" .

Kronična križobolja

Smatra se bol u leđima koja traje više od 14 dana, a posljedica je dugotrajnih, kroničnih procesa starenja i trošenja kralježnice (degenerativnih promjena).

Deformirani kralješci i diskusi, upale malih zglobova te promjene na ligamentima i mišićima, mogu pritisnuti živčane strukture uzrokujući bol. Tada je bol dugotrajna ili se javlja povremeno uz osjećaj zakočenosti, ali je uvijek blaža od akutne.

Bol je znak da nešto ne funkcionira kako treba, no uvijek je bolje ulagati u očuvanje zdravlja i ne čekati da se pojavi bol . Čvrsti mišići = zdrava leđa.

Za zdravlje kralježnice izuzetno je važno postići prirodnu i ujednačenu napetost svih mišića i redovito izvoditi vježbe za njihovo jačanje.

Kretanje je najbolja zaštita kralježnice, jer samo redovita izmjena mirovanja i opterećenja omogućuje prokrvljenost kralješaka i mekih tkiva kralježnice koji tako mogu primati hranjive tvari i uklanjati vlastite otpadne proizvode.

Kralježnici najbolje odgovara plivanje, košarka, odbojka, rukomet te planinarenje. Važno je istodobno održavati primjerenu tjelesnu težinu, jer zbog svakog kilograma viška na trbuhu, kralježnica trpi opterećenje od 7 kilograma !

Zbog sjedilačkog načina života poremećaji kralježnice vrlo su česti, ali vrlo je jednostavno održavati zdravlje kralježnice. Treba redovito vježbati vježbe koje jačaju trbušne i leđne mišiće, one koji oblikuju "prirodni mišićni steznik" koji podržava kralježnicu.

SAVETI

Treba se javiti neurologu, i uz adekvatnu terapiju i mirovanje može se ublažiti nol, ali ne i izlečiti tegobe.
Pacijentima sa upornim bolovima treba uraditi neuroloskki pregled uz CT ili MR kicmenog stuba, a pre, u toku ili posle toga moza se pokusati sa davanjem injekcija Diprofosa, koje su izuzetno efikasne. Od antireumatika uvek prednost dati supozitoprijama ispred peropralnih preparata...

Lumboishialgia (Išijas)

Išijas je je oboljenje koje nastaje oštećenjem kičmenih korenova izazvanim prolapsom lumbalnih intervertebralnih diskusa. Veliki socio-medicinski značaj išijasa proističe iz činjenice da je to jedan od veoma čestih uzroka radne nesposobnosti, odnosno bolovanja.

Uzrok nastanka

Prerano starenje i degenerativne promene intervertebralnog (međupršljenskog) diskusa su svakako osnovni razlog ove bolesti. Najčečće pri podizanju tereta iz nezgodnog položaja tela (pogrešan pokret) dolazi do pucanja fibroznog prstena diskusa i prolapsa njegovog središnjeg dela-nukleus pulpozusa koji vrši kompresiju na odgovarajući kičmeni koren (mesto odakle polaze nervi). Predilekciono mesto je između petog lumbalnog i prvog sakralnog pršljena sa pritiskom na prvi sakralni koren. Ređi je prolaps između četvrtog i petog lumbalnog pršljena sa kompresijom petog lumbalnog korena, a još ređi između trećeg i četvrtog ili drugog i trećeg lumbalnog pršljena.
Klinička slika


U anamnezi ima više nastupa bolova u lumbalnom delu kičme (lumbago), obično posle naprezanja. Aktuelni bol je lokalizovan u istom predelu i širi se ka zglobu kuka, niz potkolenicu i list noge sve do prstiju. Parestezije (izmenjeni osećaj, osećaj mravinjanja), nekad i hipestezija (smanjen osećaj za dodir) u palcu noge govore da je u pitanju lezija korena L5, odnosno oštećenje diskusa između četvrtog i petog lumbalnog pršljena.Kada se ove smetnje jave na spoljnoj strani stopala i malom prstu ,reč je o oštećenju korena S1. Ahilov refleks je snižen ili ugašen i to je najpouzdaniji znak išijasa. Bolovi se pojačavaju pokretima i naprezanjem (kašalj, kijanje, smeh). Istezanje išijadičnog živca (podizanjem ispružene noge) dovodi do pojačavanja bola (pozitivan Lazarevićev znak). Mogu se naći i raznovrsni motorni znaci-najčešći nalaz je refleksni spazam paravertebralne muskulature koja predstvalja odbrambenu reakciju od bolnih pokreta. Pokretljivost ovog dela kičme je ograničena, naročito unazad. Može se javiti i hipotonija mišića, npr.glutealnih a nekada i mišića cele noge. Nemogućnost stajanja na prstima i peti posledica je slabosti fleksora i ekstenzora palca i fleksora stopala. Prolaps između drugog i trećeg i trećeg i četvrtog lumbalnog pršljena daje simptomatologiju od strane nervusa femoralisa-sniženje odnosno gašenje patelarnog refleksa, smanjenje snage, hipotonija i hipotrofija mišića kvadricepsa.
Dijagnoza


Osim kliničke slike za dijagnostiku su značajni EMG-koja može da identifikuje ledirane korenove i da odredi stepen njihovog oštećenja; nativni snimak lumbosakralne kičme obično pokazuju suženje intervertebralnog prostora, ali i druge degenerativne promene na kičmenom stubu. Suverena metoda koja pokazuje nivo i veličinu prolapsa je NMR (nuklearna magnetna rezonanca). Odličan prikaz prolapsa u ovoj regiji obezbeđuje i lumbalna radikulografija.
Lečenje


Akutna bolna faza zahteva hitnu terapiju zbog težine bolova, koji su u velikom broju slučajeva nepodnošljivi. Najefikasnija mera je infiltracija paravertebralne muskulature u blizini bolnih tačaka analgeticima i kortikosteroidima. Posle infiltracije treba grejati lumbalni predeo toplim termoforom. Korisna je primena i miorelaksantnih sredstava sa sedativnim dejstvom. Često se daju i injekcije vitamina B1, B6 i B12. U akutnoj fazi najkorisnije je postavljanje u položaj na leđima sa natkolenicama u vertikalnom i potkolenicama u horizontalnom položaju-Williamsov položaj. Po smirivanju bolova primenjuje se fizikalna terapija sa ciljem jačanja paravertebralne muskulature. Bolesnika treba savetovati da spava na ravnoj postelji, da izbegava podizanje tereta pri ispravljanju, da ne pravi nagle pokrete i da sam sprovodi odgovarajuće vežbe. Ako postoji poremećaj funkcije sfinktera i potencije, značajne slabosti mišića i atrofije, znaci kompresije kičmene moždine i dugotrajni bolovi potrebna je hirurška intervencija.

Oštecenje nervnih korenova izazvana hernijom lumbalnih diskusa (išijas)

Veliki socijalno medicinski znacaj išijasa proistice iz cinjenice da je to jedan od veoma cestih uzroka radne nesposobnosti. Prerano starenje i degenerativne promene intervertebralnog diskusa (discopathia) su svakako osnovni razlog ove bolesti. Najcešce pri podizanju tereta iz savijenog položaja tela dolazi do pucanja anulusa fibrozusa i prolapsa nukleusa pulpozusa. Tada dolazi do pritiska na nervni koren, redje i na kicmenu moždinu. Predlikeciono mesto hernijacije je izmedju petog lumbalnog i prvog sakralnog, redje izmedju cetvrtog i petog lumblanog, a najredje izmedju treceg i cetvrtog ili drugog i treceg lumbalnog pršljena. Prolaps diskusa u vratnoj regiji je 15 puta redji, dok su u torakalnoj regiji diskusi veoma retki. Osim klinicke slike, za dijagnostiku su znacajni EMNG, koja može da identifikuje ledirane korenove i odredi stepen njihovog oštecenja. Nativni snimak lumbosakralne kicme obicno pokazuje suženje intervertebralnog prostora, ali i druge degenerativne promene na kicmenom stubu. On takodje može pokazati eventualnu destrukciju kosti metastazom, frakturu pršljena ili spondilolistezu. Negativan nalaz ne iskljucuje postojanje prolapsa diskusa. CT može prikazati prolabirani diskus, ali se prethodno mora odrediti nivo koji treba slikati. Lumbalna radikulografija pokazuje nivo i velicinu prolapsa ali je invazivna metoda. Suverena metoda je magnetna rezonanca Lecenje podrazumeva lecenje akutne bolne faze, produženo fizikalno lecenje i hirurško lecenje. Lecenje akutne bolne faze podrazumeva primenu analgetika, kortikosteroida, sedativa, vitamina, stavljanje bolesnika u položaj koji olakšava bolove. U akutnoj fazi koja traje dve do tri nedelje potrebno je mirovanje. Po smirivanju bolova primenjuje se fizikalna terapija. Ova terapija ima za cilj jacanje paravertebralne muskulature. Hirurško lecenje se razmatra ako postoji poremecaj funckije sfinktera, znacajne slabosti i atrofije mišica, znaci kompresije kicmene moždine, dugotrajni bolovi (najmanje 3 meseca) koji su refrakterni na konzervativnu terapiju

Bol u donjem dijelu leđa

Bol u donjem dijelu leđa, koja se često naziva križobolja, često pogađa modernog čovjeka. Otprilike 80% odraslih osoba će bar jednom u tijeku života iskusiti ovu bol, a kod 14% pacijenata bol traje najmanje dva tjedna. Ovo je jedan od najčešćih razloga za traženje liječničke pomoći i bolovanja.
Bol se najčešće javlja kod osoba između 20 i 40 godina, ali je u starijih bolesnika intenzivnija. Radna mjesta koja predstavljaju velik rizik za pojavu ovog stanja su ona koja uključuju podizanje, savijanje tijela, okretanje, dosezanje visoko postavljenih objekata. Budući pogađa mnogo osoba, na tržištu postoje razni proizvodi za liječenje, a u narodu razne preporuke. Postojanje višestrukih medicinskih pristupa liječenju pokazuje kako ne postoji jedan najbolji pristup. Određene terapije pokazale su se neučinkovite: trakcija, mirovanje u krevetu, korzeti, lokalne kreme i gelovi, toplinska terapija i određeni tipovi masaže. Važno je znati kako se unatoč velikoj neugodnosti 90% pacijenata spontano oporavlja najduže u roku od četiri tjedna, a svega 5% je onesposobljeno duže od tri mjeseca te se tada govori o kroničnoj boli.

Uzrok

Bol u donjem dijelu leđa može imati niz uzroka koji se općenito mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava te bolesti kralješnice. Podizanje ili iznenadni nezgrapni pokret tijela može "pokrenuti" ove probleme. Ipak, većina napadaja javlja se bez uočljivog razloga. I jednostavni pokreti mogu jako opteretiti leđa i dovesti do pojave boli.
Mišićno-koštane bolesti - većina napadaja boli uzrokovana je malim ozljedama nekog od brojnih mišića, ligamenata ili zglobova leđa. Mišićno-koštanoj boli pridonosi loše držanje tijela, slabi mišići donjeg dijela trbuha, manjak kisika u tkivima leđa zbog pušenja te psihički i društveni čimbenici poput stresa.
Mišićno-koštanu bol je teško lokalizirati, odnosno odrediti jedno bolno područje. Postupno se pojačava nakon odmaranja ili sjedenja. Nerijetko je praćena ukočenošću i grčevima leđa te ograničenjem pokreta. Mišići i zglobovi donjeg dijela leđa mogu biti bolni, osobito na bazi kralješnice. Stanje koje se naziva fibromijalgija (fibromyalgia) izaziva bol u zglobovima i također može uzrokovati ovakvu bol leđa.
Bol u nogama i osjećaj utrnulosti može se pojaviti i obično se naziva "išijas". Ovi simptomi nastaju zbog mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata ili upale sluznih ovojnica zglobova (burzitis). Stoga sami simptomi "išijasa" ne mogu otkriti razliku između mišićno-koštane boli i uklještenja kralješničkog diska (discus hernia) koje izaziva pravi išijas.
Bolesti kralješnice - nekoliko kralješničkih poremećaja može uzrokovati bol u donjem dijelu leđa: spondilolisteza, uklještenje diska (discus hernia) i lumbarna spinalna stenoza. Susreću se rjeđe nego mišićno-koštana bol leđa. Bol je rijetko uzrokovana potencijalno ozbiljnim stanjima kralješnice kakvi su infekcija, prijelom, tumor, cauda equina sindrom, spina bifida.
Spondilolisteza (spondylolisthesis) nastaje kad jedan od kralješaka isklizne sa svog mjesta prema naprijed u odnosu na susjedne kralješke. Obično je posljedica stresa (ponavljanih ozljeda) zglobova donjih leđa. Iako može uzrokovati bol i išijas, ne mora uzrokovati simptome te se dijagnosticira usputno kad se rendgenska snimka napravi zbog drugih razloga.
Hernija diska - između kralježaka nalaze se diskovi građeni od tvrdog vanjskog sloja i mekog unutarnjeg tkiva. Diskovi štite kosti poput jastuka i ublažavaju mehaničke stresove. Pretjerano trošenje diska može dovesti do hernijacije - pucanja vanjskog omotača diska i ispadanja mekog tkiva u okolni prostor. Ako ova kvrga mekog tkiva pritisne živac, može uzrokovati upalu i bol te simptome išijasa. Bol je često praćena parestezijama: osjećajem utrnulosti, škakljanja, mravinjanja ili peckanja. Bol uzrokovana ovakvim pritiskom na korijen živca tipično popušta kad pacijent legne. Bol koja se širi u potkoljenicu uvjerljiviji je znak pritiska na živac nego bol koja se širi u stražnjicu ili niz nogu, ali samo do iznad koljena.
Lumbarna spinalna stenoza nastaje kad se kralješnički kanal (građen od otvora u kostima kralježaka) suzi. Može nastati zbog upale, jednog ili više oštećenih diskova te je osobito česta u starijih osoba. Uzrokuje bol koja se spušta niz stražnji dio cijele noge i često zahvaća obje strane tijela. Ovakva se bol naziva i neurogena klaudikacija kad uzrokuje šepanje i slabost u nogama. Bol se često pogoršava pri ispravljanju donjeg dijela kralješnice, primjerice pri hodanju ili sjedenju, a slabija je kad se kralješnica savije pri sjedenju, savijanju ili naginjanju naprijed.
Kod 85% bolesnika ne može se otkriti točan uzrok boli, odnosno precizno ukazati na jedno oštećeno tkivo. Stoga se često koriste općeniti izrazi kao što su ozljeda, iščašenje, istegnuće, degenerativni procesi. U ovim se slučajevima slobodno može reći kako osoba ima bol leđa nepoznatog uzroka (idiopatska bol).

Rizični čimbenici
- podizanje teških predmeta
- savijanje, saginjanje, iznenadni nespretni pokreti
- debljina
- povećana mineralna gustoća kosti
- pušenje
- vibracije

Dijagnoza boli u leđima

Obično je teško otkriti točan uzrok boli pa je dijagnostički postupak frustrirajući i za pacijenta i liječnike. Velika većina epizoda boli u donjim leđima prolazi spontano ili uz jednostavne metode koje se mogu primijeniti kod kuće. Stoga u mnogim slučajevima nije nužno otići na pregled kod liječnika. S druge strane, zbog mogućih ozbiljnih uzroka, bol u leđima se nikako ne smije zanemariti; srećom ozbiljni uzroci obično imaju i druge naznake da se ne radi o jednostavnom poremećaju.
Bol koja nikako ne prolazi, cak niti noću niti pri ležanju može ukazati na postojanje prijeloma, infekcije ili tumora. Dodatni znakovi mogućeg karcinoma su: pacijent već liječen od tumora, neobjašnjivi gubitak tjelesne mase, bol koja traje duže od mjesec dana, bol koja se ne smanjuje davanjem terapije.
Produžena bol može biti posljedica prethodno neuspješne terapije, depresije, somatizacije (pretvaranje psihičkih tegoba u fizičke simptome: bolesnik uistinu osjeća bol iako ne postoji organski poremećaj). Ponekad se osobe žale na bol u leđima kad žele bolovanje, financijsku kompenzaciju ili invalidsku mirovinu.
Slabost u jednoj ili obje noge uz probleme s mokraćnim mjehurom i seksualnim poremećajima može biti znak sindroma cauda equina - ovaj sindrom nastaje zbog pritiska na snop živaca koji izlaze iz dna kralješnice. Snop naliči na konjski rep (lat. cauda equina) po čemu je sindrom dobio ime.
Osobe oštećena imunološkog sustava, korisnici intravenskih droga te osobe koje su nedavno pale odnekud ili se drugačije ozlijedile mogu imati infekciju ili prijelom kralješka.
Bol koja se širi niz stražnjicu i stražnji dio noge (išijas) ukazuje na moguću prisutnost hernije diska. U ovom slučaju se bol pojačava pri kašljanju, kihanju i izvođenju Valsalvinog manevra (pokušaj izdisanja kad se zatvori nos).
Osobe s ovakvim simptomima/stanjima svakako bi trebale posjetiti liječnika.
Osim njih, osobe koje nemaju uočljiv uzrok boli, ali kod kojih jednostavne mjere samoliječenja ne pomažu, također bi se trebale posavjetovati s liječnikom ako bol traje preko dva tjedna.
Rentgenska snimka leđa ne koristi kod većine pacijenata s boli u leđima. Ova snimka ne pokazuje herniju diska niti spinalnu stenozu.
Može biti korisna kod pacijenata čiji simptomi ukazuju na prijelom, infekciju ili karcinom koji su odreda rijetki uzroci boli leđa.
Magnetska rezonancija (MR) je skup test koji može prikazati strukture leđa sa zadivljujućom preciznošću. Ne radi se rutinski već kad se planira kirurški zahvat ili kad se očekuje neuobičajen, ozbiljan uzrok bolova. Za većinu osoba s bolnim leđima ovaj test nije vrijedan truda, vremena niti novca. Iako može pokazati herniju diska, mnogo osoba s tim stanjem nema nikakvih simptoma. Stoga je teško biti siguran što je točno uzrok leđne boli.

Liječenje

Osim ako je bol uzrokovana ozbiljnim i teškim poremećajem, treba očekivati brz oporavak. I ako postoje simptomi ukliještenog živca, meka masa diska će se često razgraditi i na taj način otkloniti pritisak na živac.
Njegovanje napadaja boli u donjem dijelu leđa sastoji se od nekoliko jednostavnih postupaka od kojih većinu bolesnik može uraditi sam.
Potrebno je odrediti udoban položaj. Za neke osobe to je nekakav položaj u krevetu s tvrdim madracem, ponekad sa savijenim koljenima. Ali bilo koji položaj koji ublažava bol je prihvatljiv.
Ukoliko se na radnom mjestu obavljaju poslovi koji ne dozvoljavaju odmaranje leđa i donekle udoban položaj, preporučuje se ostajanje kod kuće. Sve dok postoji bol potrebno je izbjegavati podizanje predmeta, iznenadne pokrete i neudobne položaje.
Ako je potrebno, mogu se uzeti lijekovi protiv bolova kojih postoji uistinu čitav niz pa će bolesnik već odrediti koji mu najbolje odgovara. Jači lijekovi protiv bolova iz grupe narkotika vrlo rijetko su potrebni. Obično je učinkovitije uzeti preporučenu dozu lijeka u redovitim intervalima nego čekati da se bol pogorša. Ova preporuka temelji se na činjenici da se protiv bolova obično uzimaju nesteroidni antiupalni lijekovi koji osim što ublažavaju bol djeluju i protiv upale pa se redovitim uzimanjem ubijaju dva neprijatelja.
Lijekovi koji opuštaju mišiće (miorelaksansi) nisu učinkoviti kod većine osoba. Kad se i propišu, obično nisu potrebni duže od jednog tjedna. Većina lijekova za opuštanje mišića učinkovita je kod bolnih leđa ako se uzima zajedno s lijekovima protiv boli.
U prvim danima boli mogu se na leđa stavljati hladni oblozi (led ili smrznuto povrće u plastičnoj kesi, umotani u tanki ručnik ili krpu) u trajanju od 15 minuta svakih 1-2 sata.
Ležanje u krevetu ne bi trebalo biti duže od dva do tri dana. Kretanje može biti neugodno, ali potrebno je. Kretnje pomažu ublažavanju mišićnog grča i jačaju mišiće koji podupiru kosti leđa. Istraživanjima je dokazano kako je pacijentima koji leže u krevetu duže od nekoliko dana gore nego onima koji se brzo vraćaju svakodnevnim aktivnostima. Odmaranje u krevetu duže vrijeme potrebno je jedino pacijentima s jakom boli ili simptomima uklještenja živca. Tada je često najudobniji položaj ležanja na leđima s podignutom glavom i ramenima te podignutim koljenima (jastuk pod njima). Nekim osobama je udobnije ležati na boku sa savijenim koljenima.
Ako liječnik preporuci produženo ležanje u krevetu potrebno je:
- postupno povećavati opseg tjelesnih aktivnosti te prestati ako se bol pojača
- treći dan malo hodati i stajati, ali izbjegavati sjedenje jer stvara veći pritisak na donji dio leđa
- nakon 7-10 dana ležanja preporučuje se hodati 20 minuta za svakih 3 sata ležanja u krevetu
Vježbanje se preporučuje svim bolesnicima u vrijeme kad mogu udobno sjediti bez bolova. Preporučene aktivnosti su hodanje, plivanje, sobna bicikla te aerobik niskog intenziteta. Treba izbjegavati sve tjelesne aktivnosti koje uključuju savijanje, koje su prenaporne ili uzrokuju bolove bez obzira kakve su. Postoje posebne vježbe kojima se mogu ojačati mišići leđa i osobe kod kojih se napadaji bolova u leđima ponavljaju bi ih trebale početi redovito izvoditi. Za posebne vježbe je najbolje posavjetovati se s fizijatrom, liječnikom specijalistom fizikalne medicine, jer ovisno o stanju bolesnika, nisu sve vježbe za svakoga.
Neke od općenitih vježbi za leđa su:
1. ležeći pološaj na ležima sa savijenim koljenima; bez pokreta stežu se mišići stražnjice i trbuha u trajanju od 10-20 sekundi s čestim ponavljanjem. Ukoliko se vježba radi ispravno kralješnica se izravna s podlogom pri svakom stezanju mišića.
2. ležeći na leđima savija se jedno koljeno prema prsima, druga noga je ispružena na podlozi. Savijeno koljeno se rukama pritišće prema prsima u trajanju od 15-20 sekundi i nakon toga se ta noga ispruža te savija drugo koljeno. Radi se 6-10 ponavljanja dvaput dnevno, a dobro se podnosi u ranoj fazi oporavka
3. neke osobe imaju vrlo savitljive kukove pa primicanjem jednog koljena prsima u ležećem položaju ne osjećaju istezanje. Tada se ova vježba može izvesti sjedeći na stolici pri čemu se cijeli gornji dio tijela savije preko koljena i ruke spuste prema podu. Ponavlja se 6-10 puta u trajanju od 10-15 sekundi dvaput dnevno
4. ležanjem na leđima može se naizmjenično ispružati jedna noga. Uporabom trake ili konopca koji se prebaci preko koljena podiže se jedna ispružena noga prema prsima do točke u kojoj se postiže maksimalno podnošljivo istezanje te se u tom položaju drži 30-60 sekundi. Ne smije se savijati koljeno.
5. izvođenje različitih vježbi u vodi
6. u sjedećem položaju desna noga je ispružena, lijeva noga se savije u koljenu i prebaci preko desne tako da je lijevo stopalo uz vanjsku stranu desnog koljena. Desna ruka se stavi na vanjski dio podignutog lijevog koljena te se njome povlači lijevo koljeno prema desnom. Istezanje se treba osjetiti u lijevoj stražnjici i unutarnjem dijelu natkoljenice. Svaku stranu držati 10-30 sekundi pa promijeniti strane.
Osobe koje se oporavljaju od prijeloma mogu raditi prvu i petu vježbu.
Osobama s lumbarnom spinalnom stenozom preporucuje se prva, peta i žesta vježba.
Osobe s hernijom diska mogu koristiti prvu i četvrtu vježbu te slijedeće dvije:
- ležeći potrbuške odigne se gornji dio tijela s podlakticama postavljenim ispod prsa; šake su usmjerene prema podlozi, laktovi također pritisnuti o podlogu, a gornji dio tijela se odiže do položaja u kojem nema boli. Provodi se u početku oporavka, a drži 30-60 sekundi. Kad prođe akutna faza boli gornji dio tijela se rukama jos vise podiže pri čemu se laktovi posve izravnaju, a na podlozi ostaju samo šake. Donji dio tijela i zdjelica trebaju ostati pritisnuti na podlozi.
- u stojećem položaju šake se postavljaju na donji dio leđa te se cijelo tijelo savija prema natrag. Ovo istezanje leđa prema natrag trebalo bi obavljati što češće, osobito kad se dugotrajno sjedi.

Ako bol ne prolazi?

Ukoliko se primjene opisane mjere i bol se ne smanjuje, potrebno je posavjetovati se s liječnikom koji će obaviti pregled i eventualno dijagnostičke pretrage.
Ponekad liječnici preporučuju injekcije u meka tkiva leđa koja su bolna i zgrčena; ovaj oblik liječenja ne preporučuju svi stručnjaci.
Korzeti i ortoze nisu se pokazali učinkoviti u liječenju bolnih leđa. Međutim, lumbalni korzeti učinkoviti su u sprječavanju ozljeda, osobito kod osoba koje često podižu teške predmete.
Prema objavljenim istraživanjima masaža bi mogla biti korisna osobama kod kojih bol u leđima traje duže od dva tjedna (subakutna i kronična bol leđa). Detaljnija istraživanja su potrebna kako bi se utvrdila djelotvornost masaže u akutnoj fazi boli, učinkovitost u vraćanju radnika na posao te kolika je dugotrajna korist od masaže kako bi se procijenilo je li ovakva terapija financijski isplativa.
Akupunktura je ubadanje igala u određene točke tijela. Metoda je liječenja iz tradicionalne kineske medicine. Iako mnogi pacijenti koji su se podvrgli tretmanu kažu kako im je akupunktura ublažila simptome bolnih leđa, zasad ne postoji dovoljno podataka iz dobro dizajniranih kliničkih studija koji bi potvrdili učinkovitost ovog liječenja. Međutim, čak i ako ne pomaže, akupunktura vjerojatno ne uzrokuje štetne posljedice, osim za novčanik.
Velika učestalost simptoma bolnih leđa potakla je pojačani interes za komplementarnu i alternativnu medicinu te se često spominje manipulacija (kiropraktika). Spinalnom manipulacijom se bave kiropraktičari, rjeđe osteopati, a još rjeđe fizikalni terapeuti. Teorije koje objašnjavaju potencijalnu korist od kiropraktike uglavnom su preliminarne te se temelje na mehaničkim efektima manipulativnih sila na kralješnicu i neurološkim efektima na manipulaciju. Istraživanjima je proučavan ovaj oblik terapije te je nađeno kako spinalna manipulativna terapija pruža određeno kratkotrajno olakšanje pacijentima, osobito s akutnom boli u donjem dijelu leđa. Međutim, izgleda kako je taj efekt marginalan, a cijena poprilično visoka. Kod kronične boli izgleda neučinkovita Manipulacija se ne bi smjela izvoditi kod bolesnika sa simptomima išijasa (bol koja sijeva niz nogu). Nejasno je koliko je u poboljšanju uzrokovanom manipulacijom bitna sama manipulacija, a koliko drugi čimbenici poput opsega pokreta ili vrijeme provedeno s pacijentom, koji mogu predstavljati placebo efekt.
U najboljem slučaju može se reći kako je korist od manipulacije nesigurna.
S druge strane rizik od kiropraktičarske manipulacije je vrlo siguran. Prilikom manipulacije upotrebljavaju se velike mehaničke sile (do 500 N). Otprilike polovina pacijenata nakon ovog tretmana osjeća blage ili umjerene probleme, uglavnom lokalnu bol. Također su opisane dramatične komplikacije koje se uglavnom odnose na incidente s krvnim žilama (pucanje krvnih žila, moždani udar) kod manipulacije gornjeg dijela kralješnice. Rizični čimbenici nisu otkriveni što zasad znači da su svi koji će se podvrći kiropraktičarskom tretmanu pod rizikom.

Može li kirurški zahvat izliječiti moju križobolju?

Malom broj pacijenata s boli u donjem dijelu leđa je potreban kirurški zahvat, npr. ako postoji tumor, uklještenje živca, pritisak na caudu equinu ili kralješničku moždinu.
Poslije kirurškog zahvata sjedeći posao se može početi obavljati nakon 3-6 tjedana. Ozbiljne komplikacije operacije su rijetke, a uključuju krvarenje, infekcije, ozljedu živčanog tkiva. 5-7% osoba koje se operiraju zbog hernije diska kasnije će opet imati iste simptome.

Kako spriječiti ponavljanje bolova u leđima?

Najvažnije je izvoditi vježbe za leđa i trbušne mišiće koje treba kombinirati s redovnom tjelesnom aktivnošću koja će popraviti izdržljivost. Potrebno je izbjegavati aktivnosti koje uključuju ponavljano savijanje, naginjanje, preintenzivne su ili stvaraju prevelik stres za kralješnicu. S programom vježbanja se ne počinje za vrijeme najjače boli već kad akutna bol prođe. Potrebno je naučiti pravilne tehnike podizanja predmeta: nikad se ne smije savijati u struku ispruženih nogu kako bi se podignuo predmet. Umjesto toga je potrebno saviti koljena, napeti trbušne mišiće i ravno spustiti leđa u razinu predmeta koji se podiže. Ako se dugo vremena provodi sjedeći ili ležeći, potrebno je često mijenjati položaj, izvoditi vježbe istezanja te nabaviti ergonomski namještaj. Uredska stolica se može različito podesiti u tijeku dana kako se ne bi provodilo previše vremena u istom položaju. Kratki, ali česti prekidi potrebni su kako bi se prošetalo oko radnog stola. Ukoliko se mora stajati na nogama dugo vremena preporučuje se svako malo penjanje na stepenice ili neku malu uzvisinu jer se tada koristi vise mišića i smanjuje opterećenje leđa. Liječnik može preporučiti posjetu fizijatru kako bi se naučile odgovarajuće vježbe te ispravni načini stajanja, kretanja, sjedenja. Preporučuje se prestanak pušenja koje smanjuje količinu kisika u tkivima i produžuje cijeljenje oštećenih tkiva.

Radno mjesto uzrokuje ponavljane križobolje - što učiniti?
Bol u donjem dijelu leđa učestala je radnička boljka. Na nju otpada 33% bolovanja i s tim povezanih troškova. Mnogi slučajevi povezani su s ergonomskim problemima na radnom mjestu. Znanost o ergonomiji bavi se sigurnošću i efikasnošću radnog mjesta te njegovim fizičkim utjecajem na radnika. To uključuje dizajn namještaja i alata te način na koji osobe izvode svoje zadatke. Faktori na radnom mjestu koji pridonose nastanku bolnih leđa su neispravan položaj tijela pri dugotrajnom sjedenju, stajanju, vožnji na duge relacije, nepravilne tehnike podizanja predmeta ili podizanje preteškog tereta.
Iako se podizanje teških tereta često smatra glavnim uzrokom tegoba, dugotrajno sjedenje u neispravnom položaju također je veliki krivac. Poznato je kako velik broj uredskih radnika pati od ovih tegoba.
Istraživanja pokazuju kako velik broj osoba razvije simptome ustrašenosti (anksioznosti) ili depresije prije simptoma boli u leđima i drugih poremećaja povezanih s radnim mjestom. Psihološki čimbenici doprinose nastanku simptoma. Oni uključuju stres, nezadovoljstvo radnim mjestom, dosadu, napetost.

Svrha kiropraktike kod iŠijasa

Išijas ili lumboischijalgija je stanje koje se manifestira kao bol u nozi. Ono je vrlo učestalo i za neke vrlo bolno. Riječ išijas se odnosi na najduži i najveći živac u tijelu, debljine palca. Sastavljen je od 5 manjih živaca koji izlaze iz lumbosakralnog dijela kralježnice te se spušta niz noge gdje se grana u manje živce u natkoljenici, u predjelu koljena, lista, stopala i prstima.

Većina osoba koje pate od tzv. išijasa prethodno su bolovale od križobolje ili su već imale nekoliko epizoda ukočenih leđa ili Hexenschusa. Naime, najčešće su ukočena i bolna leđa zapravo prethodnica išijasu. Zato još jednom napominjem da je pri prvim simptomima bolnih leđa potrebna intervencjia doktora kiropraktike koji će djelovati preventivno na kasniji bolniji išijas. Nažalost, većina ljudi to ipak ne čini, već se obrate tek onda kada išijas postane neizdrživ. Kao i kod bolova u leđima prve pojave išijasa i nisu tako bolne, međutim kroz vrijeme one postaju sve bolnije. Duljina trajanja varira od tjedan dana pa sve do šest mjeseci.


 Osobe koje pate od išijasa pate od raznih simptoma. Klasična slika osobe koja pati od išijasa je bol u donjem dijelu leđa i bol u potkoljenici, listu, s time da je bol u listu jače izražena nego u leđima i vrlo često je izavana pokretima kao što su pregibanje sa ili bez komponente rotacije. To se načešće događa prilikom pregibanja kad nešto pokušamo podići ili prilikom brisanja leđa ručnikom kad je noga podignuta na školjku. Bol može biti samo u jednoj nozi, no može se bol seliti iz jedne noge u drugu pa čak zahvatiti obje noge. Kod jakog išijasa često je nemoguće nači olakšavajući položaj i više-manje sve aktivnosti su bolne. Stajanje i hodanje su popraćeni istim bolovima kao i sjedenje i ležanje.

Neki će osjećati samo blagu bol u križima koja se spušta u nogu, dok će drugi osjećati izrazitu bol koja je najače izražena u predjelu lista i obično opisano kao trgajuća ili žareća bol. Naravno sve to može biti začinjeno i trncima ili žmarcima u prstima, stopalu ili nozi. U većini slučajeva kiropraktika je vrlo efikasna u riješavanju takvih tegoba no ako ima neuroloških deficita kao npr. propadanje stopala ili nemogućnost hodanja po peti, atrofije mišića te poremećenog mokrenja ili stolicetada je najbolje da se prvo obratite svom liječniku ili neurologu.

Zapamtite da se pojavom simptoma išijasa treba posavjetovati s liječnikom ili s doktorom kiropraktike koji će utvrditi uzrok nastalog problema, te shodno tome odrediti plan tretmana ili Vas preporučiti na daljnje pretrage sa ciljem otkrivanja uzroka bolova.

Još bolje bi bilo da se počnite brinuti za svoja leđa i noge prije nego li počnu bolovi. Kiropraktika je zasigurno dobar izbor