The Gerson Miracle

Max Gerson se školovao u Wroclawu, Wuerzburgu, Berlinu i Freiburgu. Dok je stažirao njegove migrene koje su ga pratile od djetinjstva postale su nepodnošljive. Posjetio je mnoge liječnike i profesore kao pacijent, no nije našao pomoć. Jedino što su mu mogli ponuditi bila je utjeha da će migrene vjerojatno prestati kada uđe u pedesete godine života. Uvijek spreman za eksperimente, ako je potrebno i na sebi, odlučio je da sam mora pronaći rješenje. Poslije temeljitog istraživanja dostupne medicinske literature naišao je na jedan rad u kojem je opisan slučaj žene koja je bolovala od migrene, a kojoj je pomogla promjena prehrane.
Razmišljanje da bi kronične bolesti mogle biti povezane s prehranom u to je vrijeme bilo nepoznato, pa on tijekom svog obrazovanja o tome nije naučio ništa. Zato je u potrazi za prehranom koja bi mu mogla pomoći morao krenuti gotovo od nule. Nakon nekog vremena i neuspješnih pokušaja utvrdio je da mu vegetarijanska prehrana bez soli omogućava život bez teških glavobolja i mučnina.
Počeci terapije Dr. Gerson je s vremenom i svojim pacijentima koji su bolovali od migrene počeo preporučivati promjenu prehrane. Svi koji su se pridržavali strogih prehrambenih pravila koja im je preporučio zaista su izliječili svoje migrene. Ali dogodilo se i nešto potpuno neočekivano. Jedan se bolesnik pohvalio da mu se, otkad je promijenio prehranu, počela povlačiti tuberkuloza kože (lupus vulgaris). Dr. Gerson je u početku bio skeptičan: "Ne, nemoguće je da ste imali tuberkulozu kože. Sigurno je bilo nešto drugo. To je neizlječiva bolest". Pacijent mu je na to pokazao svoje laboratorijske nalaze. Gerson je bio zbunjen jer nije vidio vezu između migrene i tuberkuloze kože. Ipak je svoju "prehranu protiv migrene" počeo preporučivati i bolesnicima s tuberkulozom kože, ponovno s uspjehom.
Kad je za njegove uspjehe čuo slavni minhenski specijalist za tuberkulozu pluća Ferdinand Sauerbruch, pozvao je Gersona da provede kliničko ispitivanje svoje terapije u Sauerbruchovom odjelu za tuberkulozu. Izabrano je 450 pacijenata s uznapredovalom tuberkulozom kože i na njima je primijenjen Gersonov prehrambeni režim. 446 pacijenata potpuno se oporavilo od ove tada "neizlječive" bolesti. Osim toga, pokazalo se da i drugi oblici tuberkuloze dobro reagiraju na taj tretman. Sauerbruch je tek tada stvarno povjerovao Gersonu, a rezultate objavio u mnogim znanstvenim radovima.
Uz Sauerbruchovu podršku za Gersona i njegovu terapiju brzo se pročulo diljem Europe. Među mnogim pacijentima koje je izliječio od tuberkuloze bila je i supruga dr. Alberta Schweitzera, dobitnika Nobelove nagrade. Schweitzer je za Gersona izjavio da je "jedan od najzaslužnijih genija u povijesti medicine" koji je "postigao više nego što se činilo mogućim u teškim okolnostima". Gerson je i samog Alberta Schweitzera izliječio od dijabetesa kad mu je bilo 70 godina, omogućivši ovom velikom filozofu, liječniku i humanistu da nastavi sa svojim radom do 90.
Ponovno su mnogi Gersonovi pacijenti, koji su se u prvom redu liječili od tuberkuloze, ozdravljali i od drugih zdravstvenih problema: alergija, astme, poremećaja tlaka i drugih poteškoća. Gerson je sada uviđao da njegov način prehrane zapravo ne liječi određene bolesti nego poticanjem metabolizma i imunološkog sustava vraća zdravlje cijelom tijelu. To je otvorilo put liječenju svih "neizlječivih" kroničnih bolesti.
Elementi Gerson terapije
Prehrana
Prilično je restriktivna. Iako je sama prehrana veganska, u terapiji se koriste određeni dodaci životinjskog podrijetla. Mlijeko i mliječni proizvodi, kao i svo meso, zabranjeni su. Zanimljivo je da su zabranjene i neke namirnice koje se inače općenito smatraju zdravima, kao npr. klice i sok od mlade pšenice, za koje je praksa pokazala da više štete nego što pomažu. Soja i svi proizvodi od soje također su zabranjeni. Pacijenti uopće ne piju vodu: smatra se da bi dodatna voda samo nepotrebno razrijedila probavne sokove pacijenata. Od ulja koriste se samo laneno i ricinusovo ulje. Jedan od glavnih elemenata prehrane su sokovi. Koriste se četiri osnovne vrste soka: jabuka-mrkva, mrkva (čista), sok od naranče i zeleni sok (od salate kupusa i drugog zelenja). Obično se pije 13 čaša sokova tijekom dana. Hrana je većim dijelom sirova, ali dr. Gerson je smatrao da je određeni postotak kuhane hrane nužan kako bi se pospješila probava i apetit pacijenata. Jedan od svakodnevnih sastojaka je "Hipokratova juha" kojoj se pripisuje velika detoksifikacijska moć. Kod kuhanja velika se pozornost posvećuje zadržavanju hranjivih tvari, pa se koristi lagana vatra i minimalna količina vode. Aluminijsko posuđe je zabranjeno, a preporučuje se korištenje srebrnog pribora za jelo.
Klistiri
Još iz vremena dok je radio s tuberkulozom Gerson je znao da jetra ima ključnu ulogu u oporavku. Između ostalog, ona uklanja otrove iz tijela metabolizirajući ih tako da se mogu izlučiti u žuč i izbaciti kroz crijeva. Zaključio je da su za detoksifikaciju jetre neophodni klistiri, pri čemu najbolje rezultate daje klistiranje kavom. Iz istraživanja je bilo poznato da klistiranje kavom širi žučne kanale i olakšava protok žuči. Isprobao je klistire na svojim pacijentima i oni su potvrdili da se osjećaju bolje. Čak i pacijenti koji su zbog jakih bolova bili na kodeinu i morfiju potvrdili su da im klistiranje kavom pomaže više od analgetika. Većina pacijenata dobiva četiri kavena klistira dnevno, u slučajevima velike zatrovanosti i više. Kod pacijenata koji moraju apsorbirati veliku masu tumora primjenjuju se dodatni noćni klistiri. Dr. Gerson je tvrdio da mu je iskustvo pokazalo kako u takvim slučajevima dva ili tri klistira nisu dovoljna, te da pacijenti mogu pasti u jetrenu komu i umrijeti. Obdukcije takvih slučajeva pokazale su da je smrt bila posljedica zatrovanosti jetre. Koristi se oko 900 ml pripremljene kave po klistiru. Budući da klistiri uklanjaju dio minerala iz crijeva, smatra se da treba održavati ravnotežu između broja klistira i popijenih sokova. U slučajevima kada pacijent povraća, i neki sokovi mogu se davati rektalno, zagrijani do temperature tijela. Oni se ne izbacuju, već se zadržavaju dok ih tijelo ne apsorbira. Ricinusovo ulje se također povremeno koristi kao klistir.
Lijekovi
Pod "lijekovima" obično podrazumijevamo farmaceutske lijekove koji se koriste u alopatskoj medicini. U sklopu Gersonove terapije pod tim se pojmom podrazumijevaju uglavnom dodaci prehrani koji se sastoje od prirodnih tvari. Dr. Gerson je smatrao da je jedan od osnovnih problema kod svih kroničnih degenerativnih bolesti gubitak kalija i prodiranje natrija u stanice. Prehrana u razvijenom svijetu relativno je siromašna kalijem, a sadrži daleko previše natrija. Radi korekcije te neravnoteže prehrani pacijenata dodaje se 10%-tna otopina triju kalijevih soli. Iz istog razloga je iz prehrane potpuno izbačena kuhinjska sol koja sadrži natrij. Injekcije ekstrakta sirove životinjske jetre i kapsule sa sušenom, odmašćenom jetrom u prahu daju se kako bi se olakšao oporavak jetre pacijenata. Radi ubrzanja metabolizma dodaje se jod u obliku razblažene Lugolove otopine i tablete štitnjače. Pacijentima se daju još i tablete vitamina B3 (niacin), vitamin B12, pankreatin (ekstrakt probavnih enzima gušterače), pepsin (enzim želuca), a u novije vrijeme uključeni su i koenzim Q10 i odmašćeni kolostrum. Koriste se i injekcije amigdalina, spoja iz jezgri marelica za koji se vjeruje da selektivno uništava stanice tumora. Uzimanje ostalih vitaminskih ili mineralnih dodataka se ne preporučuje. Dr. Gerson je posebno štetnim smatrao uzimanje dodatnog kalcija.
Ograničenja Gersonove terapije
Ukoliko se terapija provodi kod kuće zahtijeva vrlo mnogo truda i vremena, budući da je osim posebne prehrane i klistira potrebno oko 13 puta dnevno pripremiti svježi sok. Važno je da su sokovi uvijek svježe iscijeđeni kako enzimi ne bi bili uništeni pod utjecajem zraka i svjetlosti. Pacijent često nije u stanju sve to raditi sam, pa mu je potrebna pomoć članova obitelji ili njegovatelja.
Iako Gersonova terapija djeluje na ogroman raspon bolesti i stanja, koje bi bilo vrlo teško nabrojati, postoje i određena stanja kod kojih ne daje zadovoljavajuće rezultate. U prvom redu radi se o bolestima koje pogađaju središnji živčani sustav. Gersonovom terapijom ne mogu se liječiti amiotrofična lateralna skleroza (ALS ili Lou Gehrigova bolest), Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, mišićna distrofija, emfizem i kronična bolest bubrega (ako je napredovala do potrebe za dijalizom). Neki oblici dječje leukemije također ne reagiraju dovoljno brzo. U otežanom su položaju i pacijenti koji su bili dugotrajno liječeni prednisonom i kemoterapijom.
Izvor teksta: teledisk.hr