Momo Kapor - o pubertetu

U moje vrijeme, dok još nije bio pronađen pubertet, nismo ni znali da smo u kriznim godinama.
Stiskali smo prstima prištiće po licu i mazali kosu brilijantinom.Fotografije golih dama bile su prava rijetkost i mogle su se vidjeti jedino u knjizi doktora Aleksandra Kostića Spolni život, u kojoj su jedan bezlični muškarac i jedna razbludna gospođa isprobavali čudne gimnastičke poze, potpuno ravnodušnih lica.
U moje vrijeme, seks je bio čista propaganda, mada smo svi pomalo lagali kako već posjedujemo neka iskustva.
Tko je već spavao sa nekom djevojkom, bio je najslavnija ličnost u čitavoj gimnaziji.
Možda smo se i osjećali pomalo neobično, ali nitko nije smio priznati da je u pubertetu, a još manje su to primjećivali naši roditelji, kojima je bilo glavno da smo siti i obuveni.
U moje vrijeme, dakle, pubertet još nije bio pronađen.
Na jednog mog prijatelja, Dalmatinca, vikao je otac:
"Ćaća, ne moj vikat' na mene! Ja san u pubertetu...!
"Budi di oćeš - odgovorio je otac - samo da si mi do deset uri doma!"
Danas dječaci i djevojčice izlaze iz kuća u to vrijeme.
Da me pitate kako sam preživio pubertet i ostao zdrav i čitav, zaista vam ne bih znao objasniti.
Danas je lako biti u pubertetu. Prema djeci u tom prelaznom periodu ponašamo se na naučnoj bazi, kao prema malim pacijentima. Svi se brinu da im ne ostanu traume. Psssst! On je u pubertetu!
Još malo i dječacima će se na liječnički recept dodjeljivati prve ženske, a tom svečanom činu vjerovatno će prisustvovati oba roditelja i dežurni psiholog. Pa opet, nikad više gej populacije.
U moje vrijeme, dok još nije bio pronađen klimakterij, žene u izvjesnim godinama mislile su da ih glava boli zbog premorenosti.
Jesu li naše bake iznenada mijenjale frizuru i navlačile prozirne spavaćice da ponovo privuku svoga muža, koji je počeo zapostavljati bračne dužnosti? Danas, kad svatko broji orgazme, pitam se da li je ikada moj djeda pitao moju baku da li joj je bilo lijepo?
"Je li ti bilo lijepo?"
Gospode!
Da su uopće odlazili na ljetovanje, da li bi baba i djeda išli odvojeno, radi osvježenja braka, kako to danas novine savjetuju ? Tko zna, možda bi im brak u tom slučaju bio mnogo skladniji i trajao znatno duže, a ne samo pedeset i šest godina?
U moje vrijeme, dok riječ seks nije bila pronađena, ljudi su se voljeli potpuno diletantski.
Nije bilo nikoga da im pokaže erogene zone, niti da im odredi bioritam.
Dobri smo i ovakvi kakvi smo, kako smo amaterski dolazili na svijet!
U moje vrijeme, tko je imao kupaonu, svađao se u kupaoni - tko nije, nije se ni svađao!
Šutio je i trpio!
U moje vrijeme, nikome nije padalo na pamet da ima tlak.
Pitam se da li su ga ljudi, u moje vrijeme, uopće imali, ili je pronađen tek kasnije,
kada su ambiciozni seljaci pozavršavali medicinske fakultete?
I kako smo, uopće, živjeli u moje vrijeme a da ništa nismo znali o kretanju anticiklona nad sjeverozapadnom Europom, niti o vlažnosti zraka, brzini vjetra, vodostaju na rijekama i temperaturi, da ne govorim o izgledima za naredni vikend ?
Mada volim svoje vrijeme, nikada se ne bih vratio u njega. Danas se mnogo lakše živi.
Ali umire se isto tako teško kao i u moje vrijeme.