WHY? JUNK published


Svakoga dana sa svog kompjutera svi brišemo gomilu stvari, od e-maila do slika, nuspjelih radova, starih skenova... gomilu materijala koji nestaje u smeću. Dali zbog nostalgije ili zbog nekog drugog razloga - učinilo mi se zanimljivim da svoje smeće bacim na net-u.
Pozivam i Vas da objavite vaše smeće u komentarima. Other Peoples Garbage - Kažu ljudi smeće jednog je drugom ( nešto drugo ) - ne sjećam se više što :)

petak, 19. listopada 2012.

JIN JI DU LI



JEDNOSTAVNA ALI EFIKASNA VEŽBA

Neiohodno za ovu vežbu je da ''Oči moraju biti zatvorene'' za vreme vežbe.
VEŽBA:
Stojte na jednoj nozi zatvorenih očiju
To je sve.
Ako ne možete da stojite ni manje od 10 sekundi, to znači da je vaše telo ostarilo više od vaših godina, npr. ako imate 40 godina, vaše telo je na nivou 60-70 god.
Pomislio sam da je vežba laka i da to mogu – prevario sam se . Drago  mi je što sam probao. Na moje iznenađenje, dok sam bez problema mogao da stojim na jednoj nozi otvorenih očiju, sa zatvorenim očima je druga priča. Nisam mogao da održim ravnorežu duže od 2 do 3 sekunde pre nego što sam počeo da se ljuljam i skakućem.

Nogu ne treba da podignete visoko, ako vaši unutrašnji organi nisu u harmoniji, čak i malim podizanjem noge počećete da se klatite.

Kinezi su vrlo napredovali u znanju o ljudskom telu. Ohrabrujuće je znati da često i svakodnevno vežbanje može da vam pomogne da povratite svoj osećaj ravnoteže.
U stvari, kineski specijalisti preporučuju svakodnevno vežbanje JIN JI DU LI u toku 1 minuta, ovo pomaže da se spreči demencija.
Umesto da oči potpuno zatvorite, možete pokušati vežbanje   blago zatvorenih očiju.
Svakodnevno praktikovanje JIN JI DU LI može pomoći u lečenju mnogih bolesti:
  • Povišen krvni pritisak
  • Visok šećer u krvi ili dijabetes
  • Bolesti vrata i kičme
  • Preventiva demencije

Ukoliko se vežba praktikuje duži vremenski period, mnogi ljudi koji u početku nisu mogli da stoje na 1 nozi ni 5 sekundi, kasnije su mogli da stoje više od 2 minuta. Dobrobit ovakve prakse je u poboljšanju spavanja, bistrini uma, svakodnevnom poboljšanju memorije i sprečavanju demencije (očuvanje zdravlja mozga).

Objašnjenje stručnjaka je da kroz naše noge prolazi 6 važnih meridijana. Kada stojite na jednoj nozi, poboljšava se funkcija meridijana i odgovarajućih organa.

JIN JI DU LI
  • Sprečava giht
  • Brzo popravlja imunitet tela
  • Dobra je za svakoga uopšteno
  • Osnovni je lek za ''bolest hladnih nogu''

Zdravi ljudi takođe mogu vežbati JIN JI DU LI.
Naročito je ova vežba korisna za mlade ljude, svakodnevnim vežbanjem odrđavaju zdravlje i smanjuju mogućnost za oboljevanjem.

Mogućnosti za popravljanje zdravstvenog stanja mogu biti umanjene kod ljudi starijih od 70 mgodina, odnosno onih starih ljudi koji koji nisu snažni i ne mogu da stoje stabilno.

utorak, 9. listopada 2012.

B O G P O S T O J I

ISPOVEST ČOVEKA KOJI JE SREO BOGA U CENTRALNOM

UNIVERZUMU




Mellen Tomas Benedikt je umetnik koji se vratio iz sveta mrtvih.

On je zaista umro 1982. godine od raka. Imao je dijagnozu, lečenje i život bolesnog čoveka. Postoje dokumenti, postoje snimci, postoji dokumentovana istorija bolesti. Benedikt je umro i ležao je punih sat ipo na stolu kao potpuno ohlađen leš.

Međutim, energija, ili kako već hoćete, započela je put čiji ishod možete pročitati dole.

Benedikt je video Boga i sa njim je razgovarao. Video je Univerzum onakvog kakav on jeste, a ne kako ga mi zamišljamo.

Danas se Benedikt bavi naučno istraživačkim radom i ima šest američkih patenata iz oblasti kojom se bavi. Jedan je od osnivača Kvantne biologije.

To što Vi niste imali njegova saznanja ne znači da Bog ne postoji, nego samo to da je odabran bio on a ne Vi.





Mellen Tomas Benedikt





1982. godine umro sam od smrtonosnog raka. Stanje u kojem sam bio više nije bilo za operaciju, a svaka vrsta hemoterapije koju su mi doktori mogli pružiti bi me napravila više kao biljku. Dali su mi šest do osam meseci života.

Bio sam lud za informacijama u 1970-tima, te sam čitajući postao sve više utučen zbog nuklearne krize, ekološke krize i svega ostaloga. Kako nisam imao nikakvu duhovnu podlogu, počeo sam verovati da je priroda napravila grešku i da smo mi ti kancerogeni organizmi na našoj planeti.

Nisam video nikakav izlaz iz svih problema koje smo stvorili za sebe na planeti. Percipirao sam sve ljude kao rak i to je ono što sam i dobio.

To je ono što me ubilo. Budite oprezni sa svojim pogledima na svet. Može vam se vratiti, posebno ako je to negativan pogled na svet.

Ja sam imao naročito negativan. To me dovelo u moju smrt. Pokušao sam različite vrste alternativnog lečenja, ali ništa nije pomoglo.

Tako sam utvrdio da je ovo zapravo bilo između mene i Boga. Do tada se nikada nisam suočio ili imao posla sa Bogom.

Nisam bio zainteresovan nizakakvu vrstu duhovnosti u to vreme, ali sam započeo put učenja o duhovnosti i alternativnog lečenja.

Odlučio sam pročitati sve knjige koje sam mogao i detaljno proučiti temu, jer nisam želeo biti iznenađen na drugoj strani.


Tako sam počeo čitati o različitim religijama i filozofijama. Sve su bile vrlo interesantne i davale su nadu da postoji nešto s druge strane. Završio sam na posebnoj medicinskoj nezi.

Sećam se da sam se probudio jedno jutro kod kuće oko 4:30 i znao sam da je došao kraj. Ovo je bio dan kada ću umreti, pa sam nazvao nekoliko prijatelja da se oprostim.

Probudio sam i svoju negovateljicu i rekao joj. Imao sam sa njom privatni dogovor da će ostaviti moje mrtvo telo na šest sati nasamo, jer sam pročitao da se različite interesantne stvari događaju kada umreš. Otišao sam nazad spavati.

Sledeće čega se sećam je početak tipičnog iskustva bliskog smrti. Odjednom sam bio potpuno svestan i stajao sam uspravno, ali moje telo je bilo u krevetu. Oko mene je bila tama. Biti izvan tela bilo je još više jasno nego obično iskustvo.

Bilo je toliko jasno da sam mogao videti svaku prostoriju u kući, mogao sam videti vrh kuće, mogao sam videti oko kuće i ispod nje.

Kraj mene je sjajila snažna Svetlost. Okrenuo sam se prema toj Svetlosti. Bila je vrlo slična onoj kakvu su drugi ljudi opisivali u svojim iskustvima bliskim smrti. Bila je veličanstvena. Ona je opipljiva, možete je osetiti. Ona je privlačna, želite joj otići kao što bi želeli otići u zagrljaj svojoj idealnoj majci ili ocu.


Kako sam se počeo kretati prema Svetlosti, intuitivno sam znao da ću biti mrtav odem li do nje.

Pa, dok sam se kretao prema Svetlosti rekao sam, „Molim te pričekaj minutu. Želim razmisliti o ovome. Želio bih popričati sa tobom pre nego odem.“ Na moje iznenađenje, celokupno iskustvo je stalo u tom trenutku. Vi ste u kontroli vašeg života u iskustvu posle smrti. To nije kao vožnja na vrtuljku.

Moj zahtev je ispoštovan i razgovarao sam sa Svetlosti. Ona je menjala svoje oblike u različite likove kao što su Isus, Buda, Krišna, mandale, arhetipske slike i znakovi.

Pitao sam Svetlost, „Što se ovdje događa? Molim te, Svetlosti, razjasni mi se. Stvarno želim znati realnost situacije.“ Ne mogu stvarno izreći tačne reči jer je to bila neka vrsta telepatije.

Svetlost je odgovorila. Informacije koje su mi prenete su bile da, prilikom iskustva bliskog smrti, vaša verovanja oblikuju način povratne informacije koju dobijate od Svetlosti.

Ako ste budist ili katolik ili fundamentalist, dobijate povratnu informaciju vaših vlastitih misli.. Imate ih priliku pogledati i ispitati, ali većina ljudi to ne radi. Kako mi se Svetlost otkrila, postao sam svestan da ono što sam ustvari vidio je naša matrica Višeg Ja ili Nadsvesti.

Svi mi imamo Više Ja ili naddušu našeg bića. Otkrilo mi je sebe u svom najistinitijem energetskom obliku. Jedini način na koji to stvarno mogu objasniti je, da je biće Višeg Ja više nalik na cevovod.

Nije izgledalo na taj način, ali to je direktna veza na Izvor koju ima svaki od nas. Mi smo direktno spojeni na Izvor. Tako da mi je Svetlost pokazivala matricu Višeg Ja. Nisam bio pristalica nijedne religije. To bila povratna veza koju sam primao tokom mog iskustva bliskog smrti.

Pitajući Svetlost da mi se razjasni, da nastavi objašnjavati, shvatio sam šta je matrica Višeg Ja. Imamo mrežu oko planeta gde su sva Viša Ja spojena. To je poput velike firme, sledeći suptilni nivo energije oko nas, duhovni nivo, mogli bismo reći.

Tada, nakon nekoliko minuta, pitao sam za još pojašnjenja. Stvarno sam želeo znati šta je zapravo univerzum i tada sam bio spreman ići u to. Rekao sam: „Spreman sam, uzmi me.“

Tada se Svetlost pretvorila u najlepšu stvar koju sam ikada vidio: u mandalu ljudskih duša na planeti. Stigao sam tamo s mojim negativnim pogledom na ono što se događalo na planeti.

Pa dok sam pitao Svetlost da mi nastavi pojašnjavati, video sam u veličanstvenoj mandali koliko smo zaista lepi u svojoj biti, u srži. Mi smo savršene kreacije.

Ljudska duša, ljudska matrica koju činimo svi zajedno je apsolutno fantastična, elegantna, egzotična. Jednostavno ne mogu opisati kako mi se promenilo mišljenje o ljudskim bićima u tom trenutku.

Rekao sam: „O, Bože, nisam znao koliko smo lepi.“ Na svakom nivou, visokom ili niskom, u bilo kom obliku da ste, vi ste najlepša kreacija.

Otkrića su dolazila iz Svetlosti i činilo se da nikada neće stati, tada sam pitao Svetlost: „Znači li to da će čovečanstvo biti spašeno?“ Tada, kao eksplozija truba s kišom spiralnih svetala, Velika Svetlost je progovorila, govoreći: „Zapamti ovo i nikada ne zaboravi; ti spašavaš, iskupljuješ i lečiš samog sebe. Uvek jesi. Uvek ćeš biti. Stvoren si s moći da radiš to još pre početka sveta.“

U tom trenutku shvatio sam još više. Shvatio sam da MI VEĆ JESMO SPAŠENI i spasli smo sami sebe, jer smo napravljeni tako da se samoispravljamo kao i ostatak Božjeg univerzuma.

O tome se zapravo radi u drugom postanku. Zahvalio sam Svetlosti Boga svim svojim srcem. Najbolje što sam mogao smisliti bile su ove jednostavne reči potpunog poštovanjanja: „O, dragi Bože, dragi Univerzume, dragi Više Ja, ja Volim Svoj Život.“

Svetlost je, činilo se, udisala još dublje sa mnom. Bilo je kao da me Svetlost potpuno apsorbuje. Svetlost Ljubavi je, do današnjeg dana, neopisiva.

Ušao sam u drugo područje, dublje od prethodnog i postao svestan nečeg višeg, puno višeg. Bio je to ogroman potok Svetlosti, širok i pun, duboko u Srcu Života. Pitao sam šta je to.

Svetlost je odgovorila: „Ovo je Reka Života. Pij iz ove Mana Vode na zadovoljstvo svog srca.“ To sam i učinio. Uzeo sam jedan veliki gutljaj, potom drugi. Piti iz samog Života! Bila je to ekstaza.

Tada je Svetlost rekla: „Imaš želju.“ Svetlost je znala sve o meni, svu prošlost, sadašnjost i budućnost. „Da!“, šapnuo sam.

Tražio sam da vidim ostatak Univerzuma; izvan našeg solarnog sistema, izvan svih ljudskih iluzija. Svetlost mi je tada rekla da mogu ići s Potokom. I jesam, nošen kroz Svetlost do Kraja Tunela. Osetio sam i čuo seriju veoma nežnih zvučnih eksplozija. Kakvo uzbuđenje!

Najednom sam se odmicao od planete na ovom potoku Života. Vidio sam Zemlju kako postaje sve manja. Solarni sistem, u svoj svojoj raskoši, proleteo je pokraj mene i nestao.


Brže od brzine svetlosti proleteo sam kroz središte galaksije, apsorbujući još više znanja dok sam išao. Naučio sam da su ova galaksija i čitav Univerzum prepuni mnogih različitih vrsta ŽIVOTA. Vidio sam mnoge svetove. Dobra vest je da nismo sami u ovom Univerzumu!

Jašući na ovom potoku svesti kroz središte galaksije, potok se širio u neverovatnim fraktalnim talasima energije. Super skupine galaksija sa svim svojim drevnim znanjima prolazile su pokraj mene.

Isprva sam mislio da nekud idem; putujem zapravo. Ali tada sam shvatio, dok se potok širio, moja svest se takođe širila da spozna sve u Univerzumu!

Celokupna kreacija prošla je kroz mene.. Bilo je to nezamislivo čudo! Zaista sam bio čudo od deteta; dete u Zemlji Čudesa!

U tom trenutku našao sam se u dubokom miru, iznad svake tišine.

Bio sam u stanju videti ili percipirati ZAUVEK, iznad Večnosti.

Bio sam u Praznini.

Bio sam pre kreacije, pre Velikog Praska. Prešao sam početak vremena/Prvu Reč/Prvu vibraciju. Bio sam u Oku Kreacije. Činilo se kao da dodirujem Lice Boga. Nije to bio religiozan osećaj. Jednostavno sam bio jedno s Apsolutnim Životom i Svešću.

Kada kažem da sam mogao videti ili percipirati zauvek, mislim da sam mogao iskusiti celokupnu kreaciju kako generiše samu sebe. Bilo je to bez početka i bez kraja. Sama ta misao širi svest, zar ne?

Naučnici smatraju da je Veliki Prasak jedan događaj koji je stvorio Svemir. Video sam, tokom mog iskustva bliskog smrti, da je Veliki Prasak samo jedan od beskonačnog broja Velikih Praskova koji stvaraju Svemire beskrajno i istovremeno.

Jedine slike koje približno dolaze do toga, u ljudskim uslovima, bile bi one stvorene od super kompjutera koristeći jednačine fraktalne geometrije.

Drevni ljudi su znali za ovo. Govorili su da je Bog periodično stvarao nove Univerzume izdišući, a ponovno stvarao druge Univerzume udišući. Ta razdoblja su se zvale Juge. Moderna nauka naziva to Velikim Praskom.

Bio sam u apsolutnoj, čistoj svesti. Mogao sam videti ili percipirati sve Velike Praskove ili Juge, kako same sebe stvaraju i rastvaraju. Ušao sam u sve njih istovremeno. Vidio sam da svaki malidelić kreacije ima moć stvaranja. Veoma je teško pokušavati objasniti to. Još uvek nemam prave reči za to.

Trebale su mi godine nakon povratka iz mog iskustva bliskog smrti, da pokušam naći bilo kakve reči za iskustvo Praznine. Sad vam mogu reći ovo: Praznina je manje od ničega, a ipak više od bilo čega što jeste! Praznina je apsolutna nula; haos koji formira sve mogućnosti. To je Apsolutna Svest; puno više čak i od Inteligencije Univerzuma.

Praznina je vakuum ili ništavnost između svih fizičkih manifestacija. PROSTOR između atoma i njihovih komponenti. Moderna nauka je počela proučavati ovaj prostor između svega. Zovu ga Energija nulte tačke.

Kad god ga probaju izmeriti, instrumenti im odu izvan skale, ili u beskonačnost, da tako kažemo. Nemaju način da mere beskonačnost.

Više je prostora Energije nulte tačke u vašem vlastitom telu i Univerzumu nego bilo čega drugog!

Što mistici nazivaju Prazninom nije praznina. Ona je tako puna energije, drukčije vrste energije koja je stvorila sve što jesmo. Sve od Velikog Praska je vibracija, od prve Reči, koja je prva vibracija. Biblijsko „Ja jesam“ stvarno ima znak upitnika nakon sebe. „Ja jesam – Šta sam Ja?“ Tako da je kreacija Bog koji istražuje vlastito Jastvo kroz svaki zamisliv način, u neprestanom, beskonačnom traganju kroz svakog od nas.


Počeo sam uviđati, tokom mog iskustva bliskog smrti, da sve što jeste je Jastvo, doslovno, tvoje Ja, moje Ja. Sve je veliko Ja. Zato Bog zna čak i kad list padne. To je moguće zato jer gde god da ste, to je središte univerzuma. Bog je u tome i Bog je u Praznini.

Dok sam istraživao Prazninu i sve Juge ili kreacije, bio sam potpuno izvan vremena i prostora kakve poznajemo. U tom proširenom stanju spoznao sam da je kreacija stvar Apsolutne Čiste Svesti, ili Boga, koji dolazi u Iskustvo Života kakvog poznajemo.

Sama Praznina je lišena iskustva. To je predživot, pre prve vibracije. Vrhovni Bog je više od Života i Smrti. Tako da i postoji više od Života i Smrti za iskustvo u ovom Univerzumu!

Kad sam spoznao to, bio sam gotov s Prazninom i hteo sam se vratiti u ovu kreaciju ili Jugu. Činilo se prirodnim to napraviti. Tada sam se najednom vratio kroz drugo Svetlo ili Veliki Prasak, čuvši još nekoliko baršunastih eksplozija.

Jahao sam na potoku svesti nazad kroz celokupnu kreaciju, koja vožnja je to bila! Super grupe galaksija prošle su kroz mene s još više uvida.

Prošao sam kroz centar naše galaksije koji je crna rupa. Crne rupe su veliki procesori ili reciklatori Univerzuma.

Znate li što je s druge strane Crne Rupe? Mi smo; naša galaksija, koja je reprocesuirana iz drugog Svemira. U svojoj potpunoj energetskoj konfiguraciji, galaksija je izgledala kao neverojatan grad svetala.

Sva energija ove strane Velikog Praska je svetlost. Svaki subatom, atom, zvezda, planeta, čak i sama svest je izgrađena od svetla i ima frekvenciju i/ili česticu. Svetlo je živa stvar. Sve je izgrađeno od svetla, čak i kamenje. Tako da je sve živo. Sve je izgrađeno od Svetlosti Boga; sve je veoma inteligentno.

Dok sam jahao potok, u jednom trenutku sam mogao videti golemu Svetlost kako dolazi. Znao sam da je to Prva Svetlost; svetlosna matrica Višeg Ja našeg solarnog sistema. Tada je ceo solarni sistem bio u Svetlosti, praćen jednim od onih baršunastih eksplozija.

Mogao sam videti svu energiju koju ovaj solarni sistem generiše i to je neverovatan svetlosni prizor! Mogao sam čuti muziku Sfera. Naš solarni sistem, kao i sva nebeska tela, generiše jedinstvenu matricu svetla, zvuka i vibracijskih energija.

Napredne civilizacije iz drugih solarnih sistema mogu primetiti život kakvog poznajemo u svemiru po vibracijskim ili energetskim matričnim zapisima.

To je dečja igra. Zemljina Čuda od deteta (ljudska bića) stvaraju obilje zvuka upravo sada, kao deca koja se igraju u dvorištu univerzuma.

Svetlost mi je objasnila da nema smrti; mi smo besmrtna bića. Mi smo već i živi zauvek! Spoznao sam da smo deo prirodnog živog sistema koji sam sebe reciklira zauvek.


Nikad mi nije bilo rečeno da se moram vratiti. Jednostavno sam znao da hoću. To je bilo prirodno, iz onog što sam video tokom mog iskustva bliskog smrti.

Ne znam koliko dugo sam bio sa Svetlošću, u ljudskom vremenu. Ali došao je trenutak kad sam spoznao da su sva moja pitanja bila odgovorena i da je moj povratak blizu.

Kad kažem da su sva moja pitanja bila odgovorena, onda mislim baš to. Sva moja pitanja su bila odgovorena. Svaki čovek ima drukčiji život i skup pitanja za istraživanje. Neka naša pitanja su Univerzalna, ali svako od nas istražuje ovu stvar koju zovemo Život na vlastiti, jedinstveni način. Tako je i sa svim ostalim oblicima života, od planina do svakog lista na svakom drvetu.

I to je jako važno nama ostalima u ovom Univerzumu. Zato jer sve to doprinosi Široj Slici, punoći Života. Mi smo doslovno Bog koji istražuje Božje Jastvo u beskonačnom Plesu Života. Vaša jedinstvenost unapređuje čitav Život.

Kada sam počeo svoj povratak u životni ciklus, nikada mi nije palo napamet, niti mi je rečeno da ću se vratiti u isto telo. To jednostavno nije bilo bitno. Imao sam puno poverenje u Svetlost i Životni proces. Kako se potok stapao s velikom Svetlošću, tražio sam da nikada ne zaboravim otkrića i osećaje onoga što sam naučio na drugoj strani.

Postojalo je „Da“. Činilo se kao poljubac u moju dušu.

Tada sam ponovo odveden nazad kroz Svetlost u vibracijsko područje. Ceo se proces obrnuo, s još više meni datih informacija. Vratio sam se kući i dobio sam instrukcije, iz mog iskustva bliskog smrti, o mehanizmima reinkarnacije. Dobio sam odgovore na sva ta mala pitanja koja sam imao: „Kako ovo radi? Kako ono radi?“. Znao sam da ću biti reinkarniran.

Zemlja je veliki pretvarač energije i individualna svest se širi iz nje u svakog od nas. Prvi put sam pomislio o sebi kao o čoveku i bio sam srećan što sam to.

Iz onog što sam video, bio bih sretan da sam atom u ovom univerzumu. Atom. Stoga to što smo ljudski dio Boga…to je najneverovatniji blagoslov.


To je blagoslov izvan naše najluđe procene onoga što bi blagoslov mogao biti. Za svakog od nas – biti ljudski deo ovog iskustva je izuzetno i veličanstveno. Svaki od nas, bez obzira gde smo, iskvareni ili ne, je blagoslov ovoj planeti baš tu gde jesmo.

Prošao sam kroz proces reinkarnacije očekujući da budem beba negde. Ali dobio sam lekciju kako individualnost i svest evoluiraju. Bio sam tako iznenađen kada sam otvorio oči. Ne znam zašto, jer sam razumeo to, ali i dalje je takvo iznenađenje biti natrag u ovom telu, natrag u svojoj sobi s nekim ko plače iznad mene.

Bila je to medicinska sestra. Dala mi je sat i po nakon što me našla mrtvog. Moje telo bilo je ukočeno i nefleksibilno. Otišla je u drugu sobu. Tada sam se probudio i vidio svetlo spolja. Pokušao sam se dići da odem do njega, ali sam pao s kreveta. Medicinska sestra je čula glasan udarac, utrčala i videla mene na podu.

Kada sam se oporavio, bio sam veoma iznenađen, štaviše pun strahopoštovanja prema onome što mi se dogodilo tokom mog iskustva bliskog smrti. Na početku celokupna memorija puta, koju sada imam, nije bila tu. Nastavio sam iščezavati iz ovog sveta i nastavio pitati: „Jesam li živ?“.

Ovaj svet je više izgledao poput sna nego onaj. Unutar tri dana ponovo sam se osećao normalno, bistrije, ali drukčije nego što sam se ikada u životu osećao. Moje sećanje o iskustvu bliskom smrti mi se vratilo kasnije.

Nisam mogao videti ništa krivo ni u jednom ljudskom biću kojeg sam ikada video. Pre toga sam stvarno osuđivao. Mislio sam da nešto nije u redu s velikim brojem ljudi, u biti mislio sam da sa svima nije nešto u redu osim sa mnom. Ali sve mi je to selo na svoje mesto.

Otprilike tri meseca kasnije, prijatelj mi je rekao da bih trebao ići na pretrage, pa sam otišao po nalaze i sve to. Stvarno sam se osećao dobro, pa sam se bojao da ću dobiti loše vesti. Sećam se lekara u ordinaciji kako gleda u nalaze od pre i sad, govoreći: „Pa, sada tu nema ničega“. Rekao sam: „Stvarno, to mora biti čudo“. Odgovorio je: „Ne, takve stvari se događaju; zovu se spontane remisije.“ Delovao je vrlo neimpresioniran. Ali to je bilo čudo i ja sam bio zaprepašten, iako niko drugi nije.

Tokom mog iskustva bliskog smrti imao sam silazak u ono što bismo mogli nazvati Pakao, i bilo je jako iznenađujuće. Nisam video Sotonu ili zlo. Moj silazak u Pakao bio je silazak u svačiju posebno ljudsku bedu, neznanje i mrak neznanja.

Činilo se kao jadna večnost. Ali svaka od milion duša koje su me okruživale imale su malu zvezdu svetla uvek dostupnu. Ali niko nije obraćao pažnju na to. Bili su toliko zaokupljeni svojom tugom, traumama i jadom. Nakon onoga što se činilo večnošću, počeo sam zvati tu Svetlost, kao dete koje zove roditelja u pomoć.

Tada se Svetlost otvorila i formirala tunel koji je došao tačno do mene i izolovao me od sveg tog straha i patnje, onoga što je u biti Pakao. Pa je ono što učimo zapravo istina - to da se primimo za ruke, da budemo zajedno. Vrata Pakla su sada otvorena. Mi ćemo se povezati, primiti za ruke i išetati iz Pakla zajedno. Svetlost mi je prišla i pretvorila se u golemog zlatnog anđela. Pitao sam: „Jesi li ti anđeo smrti?“. Izrazio mi je da je to moja Nadduša, moja matrica Višeg Ja, super drevni deo nas samih. Tada sam odveden u Svetlost.

Uskoro će naša nauka kvantifikovati duh. Neće li to biti predivno? Dolazimo sada do uređaja koji su osetljivi na suptilnu ili spiritualnu energiju. Fizičari koriste atomske sudarače da razbiju atom, da vide od čega su napravljeni. Došli su do kvarkova i leptona i svega toga drugoga.

Dakle, jednog dana će doći do sićušne materije koja drži sve to zajedno i moraće je nazvati… Bog. Mi tek počinjemo shvatati da mi takođe kreiramo dok idemo.

Kako sam video večnost, došao sam u područje, tokom mog iskustva bliskog smrti, u kom postoji tačka u kojoj prevazilazimo sve znanje i počinjemo sa stvaranjem sledećeg fraktala, sledećeg nivoa. Mi imamo moć da stvaramo dok istražujemo. I to je Bog koji širi sebe kroz nas.

Od mog povratka iskusio sam Svetlost spontano i naučio kako da dospem u taj prostor skoro svaki put u mojoj meditaciji. Svaki od vas to može. Ne morate umreti ili imati iskustvo blisko smrti da biste to napravili.


To je unutar vaše opreme; za to ste već spojeni, pripremljeni. Telo je najveličanstvenije biće Svetlosti koje postoji. Telo je univerzum neverovatnog Svetla. Duh nas ne gura da se rešimo ovog tela. To nije ono što se događa. Prestanite pokušavati postati Bog; Bog postaje vi. Ovde.

Pitao sam Boga: „Koja je najbolja religija na planeti? Koja je ispravna?“ I Vrhovni Bog mi je odgovorio s velikom ljubavlju: „Nije me briga.“ Bila je to neverojatna milost. Kad je Vrhovni Bog rekao: „Nije me briga“, odmah sam shvatio da je na nama da nas bude briga. Važno je to, jer mi smo brižna bića. Važno je nama i tu je gde je važno.

Ono što imate je energetska jednačina u duhovnosti. Vrhovnog Boga ne zanima jeste li protestant, budist ili bilo šta drugo. Sve je to cvetajući aspekt celine. Želim da sve religije to shvate i puste jedni druge na miru. Nije to kraj svake religije, nego pričamo o istom Bogu. Živi i pusti drugog da živi. Svako ima drukčiji pogled. I sve se to dodaje široj slici; sve je to važno.

Prešao sam na drugu stranu s dosta strahova o toksičnom otpadu, nuklearnim projektilima, populacijskom eksplozijom, kišnim šumama. Vratio sam se voleći svaki pojedini problem. Volim nuklearni otpad. Volim gljivasti oblak; to je najsvetija mandala koju smo manifestovali do sada, kao arhetip. Ona, više nego ijedna religija ili filozofija, nas je spojila zajedno, na novi nivo svesti. Znajući da možda možemo dići planetu u vazduh pedesetak puta, ili 500, napokon shvatamo da smo možda svi tu zajedno, sada.

Morale su eksplodirati bombe da bi nam došlo. Tada smo počeli govoriti: „Ne treba nam ovo više“. Sada smo zapravo u sigurnijem svetu nego ikad i postaće još sigurniji.

Tako da sam se vratio iz mog iskustva bliskog smrti voleći toksični otpad, jer nas je spojio. Ove stvari su tako velike. Kao što bi Peter Russell mogao reći – ovi problemi su „veličine duše“. Imamo li odgovore veličine duše? DA!

Seča kišnih šuma će se usporiti i kroz pedeset godina biće više stabala na ovoj planeti nego ikad pre. Ako ste u ekologiji, idite za tim; vi ste deo sistema koji postaje svestan. Idite za tim svim svojim mogućnostima, ali nemojte biti depresivni. Deo je to veće stvari.

Zemlja je u procesu demistifikovanja same sebe. Nikada više neće biti tako divlje mesto kao što je nekad bila. Biće velikih mesta divljine, rezervata u kojima priroda uspeva.

Vrtlarstvo i rezervati biće stvar budućnosti. Populacijski porast dolazi veoma blizu optimalnom rasponu energija da prouzrokuje pomak u svesti. Taj pomak u svesti promeniće politiku, novac, energiju.

Nakon umiranja, prolazeći kroz moje iskustvo blisko smrti, i vraćajući se, stvarno poštujem život i smrt. U našim DNA eksperimentima moguće da smo otvorili vrata velikoj tajni. Uskoro ćemo moći živeti koliko god hoćemo u ovom telu.

Nakon življenja 150 godina, ili slično, postojaće intuitivni osećaj duše da promeni kanal. Življenje u istom telu zauvijek nije kreativno poput reinkarnacije, poput prenosa energije u ovom neverovatnom viru energije u kojem smo.

Mi ćemo zapravo videti mudrost života i smrti i uživati u njima. Kako sada stoje stvari, već živimo zauvek.

Ovo telo u kojem jeste je živo večno. Dolazi iz neprestanog toka života, idući unatrag do Velikog praska i dalje.

Ovo telo daje život sledećem životu u gustoj i suptilnoj energiji.

Ovo telo već je živo zauvek.



autor: Mellen-Thomas Benedict, Vestinet.rs

ponedjeljak, 8. listopada 2012.

The Gerson Miracle




Max Gerson se školovao u Wroclawu, Wuerzburgu, Berlinu i Freiburgu. Dok je stažirao njegove migrene koje su ga pratile od djetinjstva postale su nepodnošljive. Posjetio je mnoge liječnike i profesore kao pacijent, no nije našao pomoć. Jedino što su mu mogli ponuditi bila je utjeha da će migrene vjerojatno prestati kada uđe u pedesete godine života. Uvijek spreman za eksperimente, ako je potrebno i na sebi, odlučio je da sam mora pronaći rješenje. Poslije temeljitog istraživanja dostupne medicinske literature naišao je na jedan rad u kojem je opisan slučaj žene koja je bolovala od migrene, a kojoj je pomogla promjena prehrane.
Razmišljanje da bi kronične bolesti mogle biti povezane s prehranom u to je vrijeme bilo nepoznato, pa on tijekom svog obrazovanja o tome nije naučio ništa. Zato je u potrazi za prehranom koja bi mu mogla pomoći morao krenuti gotovo od nule. Nakon nekog vremena i neuspješnih pokušaja utvrdio je da mu vegetarijanska prehrana bez soli omogućava život bez teških glavobolja i mučnina.
Počeci terapije Dr. Gerson je s vremenom i svojim pacijentima koji su bolovali od migrene počeo preporučivati promjenu prehrane. Svi koji su se pridržavali strogih prehrambenih pravila koja im je preporučio zaista su izliječili svoje migrene. Ali dogodilo se i nešto potpuno neočekivano. Jedan se bolesnik pohvalio da mu se, otkad je promijenio prehranu, počela povlačiti tuberkuloza kože (lupus vulgaris). Dr. Gerson je u početku bio skeptičan: "Ne, nemoguće je da ste imali tuberkulozu kože. Sigurno je bilo nešto drugo. To je neizlječiva bolest". Pacijent mu je na to pokazao svoje laboratorijske nalaze. Gerson je bio zbunjen jer nije vidio vezu između migrene i tuberkuloze kože. Ipak je svoju "prehranu protiv migrene" počeo preporučivati i bolesnicima s tuberkulozom kože, ponovno s uspjehom.
Kad je za njegove uspjehe čuo slavni minhenski specijalist za tuberkulozu pluća Ferdinand Sauerbruch, pozvao je Gersona da provede kliničko ispitivanje svoje terapije u Sauerbruchovom odjelu za tuberkulozu. Izabrano je 450 pacijenata s uznapredovalom tuberkulozom kože i na njima je primijenjen Gersonov prehrambeni režim. 446 pacijenata potpuno se oporavilo od ove tada "neizlječive" bolesti. Osim toga, pokazalo se da i drugi oblici tuberkuloze dobro reagiraju na taj tretman. Sauerbruch je tek tada stvarno povjerovao Gersonu, a rezultate objavio u mnogim znanstvenim radovima.
Uz Sauerbruchovu podršku za Gersona i njegovu terapiju brzo se pročulo diljem Europe. Među mnogim pacijentima koje je izliječio od tuberkuloze bila je i supruga dr. Alberta Schweitzera, dobitnika Nobelove nagrade. Schweitzer je za Gersona izjavio da je "jedan od najzaslužnijih genija u povijesti medicine" koji je "postigao više nego što se činilo mogućim u teškim okolnostima". Gerson je i samog Alberta Schweitzera izliječio od dijabetesa kad mu je bilo 70 godina, omogućivši ovom velikom filozofu, liječniku i humanistu da nastavi sa svojim radom do 90.
Ponovno su mnogi Gersonovi pacijenti, koji su se u prvom redu liječili od tuberkuloze, ozdravljali i od drugih zdravstvenih problema: alergija, astme, poremećaja tlaka i drugih poteškoća. Gerson je sada uviđao da njegov način prehrane zapravo ne liječi određene bolesti nego poticanjem metabolizma i imunološkog sustava vraća zdravlje cijelom tijelu. To je otvorilo put liječenju svih "neizlječivih" kroničnih bolesti.
Elementi Gerson terapije
Prehrana
Prilično je restriktivna. Iako je sama prehrana veganska, u terapiji se koriste određeni dodaci životinjskog podrijetla. Mlijeko i mliječni proizvodi, kao i svo meso, zabranjeni su. Zanimljivo je da su zabranjene i neke namirnice koje se inače općenito smatraju zdravima, kao npr. klice i sok od mlade pšenice, za koje je praksa pokazala da više štete nego što pomažu. Soja i svi proizvodi od soje također su zabranjeni. Pacijenti uopće ne piju vodu: smatra se da bi dodatna voda samo nepotrebno razrijedila probavne sokove pacijenata. Od ulja koriste se samo laneno i ricinusovo ulje. Jedan od glavnih elemenata prehrane su sokovi. Koriste se četiri osnovne vrste soka: jabuka-mrkva, mrkva (čista), sok od naranče i zeleni sok (od salate kupusa i drugog zelenja). Obično se pije 13 čaša sokova tijekom dana. Hrana je većim dijelom sirova, ali dr. Gerson je smatrao da je određeni postotak kuhane hrane nužan kako bi se pospješila probava i apetit pacijenata. Jedan od svakodnevnih sastojaka je "Hipokratova juha" kojoj se pripisuje velika detoksifikacijska moć. Kod kuhanja velika se pozornost posvećuje zadržavanju hranjivih tvari, pa se koristi lagana vatra i minimalna količina vode. Aluminijsko posuđe je zabranjeno, a preporučuje se korištenje srebrnog pribora za jelo.
Klistiri
Još iz vremena dok je radio s tuberkulozom Gerson je znao da jetra ima ključnu ulogu u oporavku. Između ostalog, ona uklanja otrove iz tijela metabolizirajući ih tako da se mogu izlučiti u žuč i izbaciti kroz crijeva. Zaključio je da su za detoksifikaciju jetre neophodni klistiri, pri čemu najbolje rezultate daje klistiranje kavom. Iz istraživanja je bilo poznato da klistiranje kavom širi žučne kanale i olakšava protok žuči. Isprobao je klistire na svojim pacijentima i oni su potvrdili da se osjećaju bolje. Čak i pacijenti koji su zbog jakih bolova bili na kodeinu i morfiju potvrdili su da im klistiranje kavom pomaže više od analgetika. Većina pacijenata dobiva četiri kavena klistira dnevno, u slučajevima velike zatrovanosti i više. Kod pacijenata koji moraju apsorbirati veliku masu tumora primjenjuju se dodatni noćni klistiri. Dr. Gerson je tvrdio da mu je iskustvo pokazalo kako u takvim slučajevima dva ili tri klistira nisu dovoljna, te da pacijenti mogu pasti u jetrenu komu i umrijeti. Obdukcije takvih slučajeva pokazale su da je smrt bila posljedica zatrovanosti jetre. Koristi se oko 900 ml pripremljene kave po klistiru. Budući da klistiri uklanjaju dio minerala iz crijeva, smatra se da treba održavati ravnotežu između broja klistira i popijenih sokova. U slučajevima kada pacijent povraća, i neki sokovi mogu se davati rektalno, zagrijani do temperature tijela. Oni se ne izbacuju, već se zadržavaju dok ih tijelo ne apsorbira. Ricinusovo ulje se također povremeno koristi kao klistir.
Lijekovi
Pod "lijekovima" obično podrazumijevamo farmaceutske lijekove koji se koriste u alopatskoj medicini. U sklopu Gersonove terapije pod tim se pojmom podrazumijevaju uglavnom dodaci prehrani koji se sastoje od prirodnih tvari. Dr. Gerson je smatrao da je jedan od osnovnih problema kod svih kroničnih degenerativnih bolesti gubitak kalija i prodiranje natrija u stanice. Prehrana u razvijenom svijetu relativno je siromašna kalijem, a sadrži daleko previše natrija. Radi korekcije te neravnoteže prehrani pacijenata dodaje se 10%-tna otopina triju kalijevih soli. Iz istog razloga je iz prehrane potpuno izbačena kuhinjska sol koja sadrži natrij. Injekcije ekstrakta sirove životinjske jetre i kapsule sa sušenom, odmašćenom jetrom u prahu daju se kako bi se olakšao oporavak jetre pacijenata. Radi ubrzanja metabolizma dodaje se jod u obliku razblažene Lugolove otopine i tablete štitnjače. Pacijentima se daju još i tablete vitamina B3 (niacin), vitamin B12, pankreatin (ekstrakt probavnih enzima gušterače), pepsin (enzim želuca), a u novije vrijeme uključeni su i koenzim Q10 i odmašćeni kolostrum. Koriste se i injekcije amigdalina, spoja iz jezgri marelica za koji se vjeruje da selektivno uništava stanice tumora. Uzimanje ostalih vitaminskih ili mineralnih dodataka se ne preporučuje. Dr. Gerson je posebno štetnim smatrao uzimanje dodatnog kalcija.
Ograničenja Gersonove terapije
Ukoliko se terapija provodi kod kuće zahtijeva vrlo mnogo truda i vremena, budući da je osim posebne prehrane i klistira potrebno oko 13 puta dnevno pripremiti svježi sok. Važno je da su sokovi uvijek svježe iscijeđeni kako enzimi ne bi bili uništeni pod utjecajem zraka i svjetlosti. Pacijent često nije u stanju sve to raditi sam, pa mu je potrebna pomoć članova obitelji ili njegovatelja.
Iako Gersonova terapija djeluje na ogroman raspon bolesti i stanja, koje bi bilo vrlo teško nabrojati, postoje i određena stanja kod kojih ne daje zadovoljavajuće rezultate. U prvom redu radi se o bolestima koje pogađaju središnji živčani sustav. Gersonovom terapijom ne mogu se liječiti amiotrofična lateralna skleroza (ALS ili Lou Gehrigova bolest), Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, mišićna distrofija, emfizem i kronična bolest bubrega (ako je napredovala do potrebe za dijalizom). Neki oblici dječje leukemije također ne reagiraju dovoljno brzo. U otežanom su položaju i pacijenti koji su bili dugotrajno liječeni prednisonom i kemoterapijom.
Izvor teksta: teledisk.hr

;-)


Nikakvih vijesti sa Islanda, je li?


Kako to da se prekida program čak i kad muha proleti u, recimo, Egiptu
ali nemamo nijedne udarne vijesti o tome što se dešava na Islandu? A
na Islandu, ljudi su natjerali vladu da podnese ostavku, glavne banke
su nacionalizirane, odlučeno je da se ne plaća dug Velikoj Britaniji i
Nizozemskoj, zbog očajne državne finansijske politike, a okupljeno je
i javno vijeće koje sastavlja novi ustav. I sve navedeno je izvedeno na potpuno
miran način. Cijela revolucija protiv sila koje su kreirale aktualnu
globalnu krizu provedena je tiho i to je valjda razlog što o svemu
nije brujala javnost, niti je cijela situacija eskalirala u medijima
tokom protekle dvije godine. A šta bi se desilo kad bi se i ostalo
stanovništvo Europske unije poslužilo ovim primjerom? Šta bi se desilo
kad bi stanovništvo Republike Hrvatske uzelo islandski prevrat kao
primjer?

Sažetak činjenica o revoluciji na Islandu

Glavna državna banka je nacionalizirana 2008. godine. Islandska valuta
Krona je devalvirana, a burza obustavljena. Zemlja je u bankrotu.
Građani protestiraju ispred parlameta i uspjeli su se izboriti za nove
izbore zbog čega su premijer i cijela vlada podnijeli ostavku. Zemlja
je u očajnoj ekonomskoj situaciji. Zakonodavac predlaže isplatu duga
Velikoj Britaniji i Nizozemskoj kroz rate od 3,500 miliuna eura, koje
će tokom narednih 15 godina Islanđani plaćati na mjesečnoj bazi, sa
kamatom od 5,5 posto. Islanđani izlaze na ulice 2010. godine, i
zahtjevaju referendum. U siječnju 2010. godine, predsjednik osporava
dalje plaćanje duga i najavljuje narodni miting. U ožujku je na
referendumu glasovima od 93% Islanđana donesena odluka otkazivanja
isplate duga. U međuvremenu, vlada je inicirala istragu kojom će pred
lice pravde biti izvedeni odgovorni za krizu u zemlji, a mnogi visoki
dužnosnici, ministarstva vanjskih poslova i bankari su pohapšeni.
Interpol izdaje nalog koje sve upetljane u kriminalnu hobotnicu tjera
da napuste zemlju. Tokom ove krize izabrano je vijeće koje će ispisati
novi Ustav, a na osnovu saznanja iskušenih u prethodnom periodu, a
koji će biti zamjena za dotadašnji (kopija Ustava Danske).

Od 522 kandidata izabrano je 25 građana koji nisu imali nikakve veze
sa politikom. Sve što je trebalo za kandidaturu je punoljetstvo i 30
različitih potpisa. Ustavno vijeće je počelo rad u veljači 2011.
godine, da bi prezentiralo predložak zasnovan na preporukama dobivenim
od različitih skupština iz cijele zemlje. Predloženi ustav mora
odobriti i usvojiti važeći Parlament kao i onaj čiji će sastav biti
poznat nakon narednih legislativnih izbora. Što su Islanđani učinili -
mirnim putem - natjerali su cijelu vladu da podnese ostavku -
naacionalizirali su banke - izglasali referendum kako bi građani
odlučili o ekonomskoj budućnosti - pozatvarali odgovorne za krizu -
ispisali novi vlastiti Ustav.

Da li su nas mediji o ovome ikada izvijestili?
Da li je ijedan politički program na radiju ili televiziji napravio
barem komentar ili analizu ovog rješenja? Ne! Islanđani su nam uspjeli
pokazati da postoji način obračunavanja sa sistemom, koji tlači i
poigrava se krizama, dajući lekciju iz demokracije cijelom svijetu.
Valjda zato ništa o svemu tome nismo znali, niti su se kreatori istine
potrudili da o tome išta znamo.